Kakav bi to primorski grad bio koji ne bi imao rivu. Rivu za šetanje, rivu za susretanje, rivu za odmor na klupi nakon naporna dana, pa makar to bio njezin mali dio dugačak samo 200 metara. Tu se najvećim dijelom okupljaju umirovljenici na jutarnjoj ćakuli i ribari amateri prije polaska na pešku, ili pri povratku, da bi svojim poznanicima ispričali jednu od ribarskih priča. Skupe se ispod grana i tako ugodno provedu nekoliko sati. Nađe se tu i mlada mama koja je u šetnji s kolicima zastala da odmori oči u plavetnilu mora i udahne malo morskoga zraka. Prvotno je na tome mjestu bio manji zaljev mandrač, gdje su držani čamci. Kasnijim nasipavanjem teren je podignut do današnje razine, a na tom je mjestu uređen krasan park.