Podijeli

Dendroflora pulskih perivoja nekad i danas

Pulski parkovi, kao i ostale ozelenjene površine grada, obiluju biljnim vrstama, a u pulskim parkovnim površinama danas ih je prisutno više od stotinu. Neke od njih zasađene su još krajem 19. i početkom 20. stoljeća tijekom vladavine Austro-Ugarske, a zatim i Italije. U to vrijeme sađene su i mnoge egzote koje nisu odoljele klimatskim i pedološkim uvjetima (Carica papaya, Copernicia sp., Dasylirion sp., Taxodium distichum, Coffea arabica, Cyperus papyrus, Musa xparadisiaca, Phoenix dactylifera, Sequoiadendron giganteum i dr.), a neke su se, pak, održale i do danas (Sequoia sempervirens, Yucca filamentosa, Cedrus libani, Trachycarpus fortunei, Chamaerops humilis, Magnolia grandiflora, Pinus jeffreyi…). “(…) jedna učena austrijska rasprava iz druge polovice 19. stoljeća navodi još drugih 36 vrsta suptropskih kultura i biljaka koje djelomično rastu divlje oko puljskog zaliva i južne Istre(…)”. (M. Balota, 1954.)

Od početka parkovnog oblikovanja pa do današnjih dana u pulskim parkovima bilo je zasađeno više od 200 vrsta: najviše u vrijeme Austro-Ugarske (99) dok su za talijanske vladavine zasađene svega 44 vrste. Neke od njih davno su iščezle, a pojedine su se pokazale vrlo zahvalnima te se i danas sade.

U vrijeme vladavine Austro-Ugarske u pulskim perivojima sadile su se uglavnom alohtone biljne vrste i egzote, a samo je nekolicina bila autohtona i one su prisutne i u današnjim parkovima. Iako se među spomenutim unesenim vrstama nalaze i one koje se nisu uspjele prilagoditi novim pedo-klimatskim uvjetima pa su ili odumrle ili su danas slabe kondicije, zamjetljiv je broj onih koje su sađene u ono doba, a i danas ih ima u pulskim perivojima i predstavljaju nezamjenjiv ures.
I razdoblje talijanske vladavine obilježeno je sadnjom uglavnom alohtonih biljnih vrsta, ali su to bile one koje su u svojoj domovini imale ekološke uvjete vrlo slične našima pa su se gotovo sve vrlo dobro klimatizirale i udomaćile u novom ambijentu te je njihova današnja zastupljenost u pulskim parkovima vrlo velika.
Stariji građani Pule pamte svoj grad kao prekrasnu zelenu oazu na samom jugu istarskog poluotoka. Nerijetko ćete ih čuti da u spomen na mlade dane pričaju o klupicama u parkovima, žuboru vode iz vodoskoka u Mornaričkom parku ili na Monte Zaru te besprijekorno ošišanoj živici svih tadašnjih parkova. Tendencija je da se tim parkovima vrati barem dio nekadašnjeg sjaja.

Parkovne površine čine samo mali dio bogatog kulturnog i povijesnog naslijeđa Pule stečenog tijekom 3.000 godina njenog postojanja te predstavljaju nezamjenjiv ures i vrijednu kolekciju biljnih vrsta staru gotovo 150 godina. Zahvaljujući blagom podneblju i manje-više uspješnom izboru vrsta, mnoge su se od njih, iako egzote ili alohtone, uspjele održati na životu do danas pa se u novoj postojbini ponašaju kao neofiti (cvjetaju, fruktificiraju i razmnožavaju se bez čovjekove pomoći).
Posljednjih nekoliko godina ponovo se uvodi stara topijarna tehnika oblikovanja u parkovima koji su i ranije bili uređivani na isti način. Tako se pulskim parkovima polako vraća prepoznatljiv izgled.

Skip to content