Park Franje Josipa I. i Park kralja Zvonimira

U drugoj polovici 19. stoljeća dolazi do širenja grada na sjever i istok pa se osim o gradnji mjestimičnih stambenih objekata počinje razmišljati i o stvaranju zelenih oaza u tom dijelu grada. Budući da je širenje prema sjeveru bilo ograničeno postojanjem zaljeva (Valle del Ponte), Austro-Ugarska je pribjegla nasipavanju i melioriranju tog dijela obale, tzv. mandrača, pa je taj prostor iskorišten za oblikovanje parkovne površine koja je trebala zadovoljiti potrebe budućih stanovnika. U neposrednoj blizini tadašnjeg Gradskog parka niknuo je početkom 20. stoljeća prvi gradski hotel “Riviera”, koji i danas predstavlja pravu secesijsku ljepoticu. Parkovna površina preko puta hotela nazvana je istim imenom, a 1918. godine obje površine mijenjaju naziv u Parco Regina Elena, po talijanskoj kraljici. Do hotela su već bile izgrađene vile Münz u kojima je stanovao imućniji stalež pa je postojanje kvalitetnog perivoja u neposrednoj blizini življenja bilo imperativ.

Tadašnji Gradski park (današnji Park Franje Josipa I.) kvadratnog je oblika s površinom većom od 8.000 m2, a park Riviera (današnji Park kralja Zvonimira) trapeznog je oblika i gotovo upola manji. Duge i zmijolike staze u Gradskom parku polako su vodile šetače s jednog kraja perivoja k drugom kao da žele da šetnja kroz rado posjećivani perivoj traje što duže. A kad bi se gospoda umorila, odmor bi potražila na klupicama, opuštajući se uz zvuke Gradske glazbe u nedjeljna poslijepodneva. Prelijep drvored i danas živućih ladonja dijelio je ove parkove od prometnice kao ugodan vizualni i zvučni “štit” stvarajući intimni ugođaj. Pedesetih godina na sjevernom dijelu Parka Franje Josipa I. izgrađena je fontana čiji je rub istaknut nizom prirodnih istarskih oblutaka, a iz gomile istarskog kamena na sredini vodoskoka izbijala je voda. Postavljanjem modernog dječjeg igrališta početkom 90-ih godina 20. stoljeća središnji dio Parka Franje Josipa I. postupno se povećao i preuzeo funkciju glavnog punkta za sastajanje, druženje i dječju igru.

Od zanimljivih egzota u parku spomenimo koštuničastu patisu (Cephalotaxus drupacea) koju izvorno nalazimo u Japanu i Kini. Sporog je rasta, a plod je zelena koštunica slična maslini. Od autohtonih vrsta u ovom parku ističu se prelijepi primjerci brijesta, crnike i koprivića. Crnika (Quercus ilex) je autohtona vrsta naših submediteranskih istarskih šuma i najzastupljenija vrsta hrasta na ovom području. To je zimzeleno stablo guste, tamne krošnje i boje kore po čemu je i dobilo ime. Drvo je vrlo kvalitetno i rasprostranjeno, a zanimljivo je što tone u vodi zbog visoke gustoće.
Rubno uz Park Franje Josipa I. prema pulskoj Rivi šepure se prekrasno razvijeni primjerci kanarske palme (Phoenix canariensis) koji svojom raskošnom perastom krošnjom privlače pozornost svakog posjetitelja Pule. Palma potječe s Kanarskih otoka, a u Europu je donesena polovicom 18. stoljeća. Gotovo je nemoguće otići iz grada, a ne primijetiti i ne uslikati se pod Arenom i krošnjom ovih palmi.