Podijeli

100 godina golfa na Brijunima

Završetkom Prvog svjetskog rata uslijedile su velike promjene na Brijunima. Iako je otočje ostalo u vlasništvu obitelji Kupelwieser, Rapalskim ugovorom, 1920. godine, Brijuni dolaze pod talijansku vlast. Obiteljsko ljetovalište i lječilište, koje su do tada posjećivali većinom gosti iz Austro-Ugarske radi oporavka, postalo je otok mladosti, sporta i zabave. Karl Kupelwieser, stariji sin vlasnika Brijuna, naslijedio je poslove vođenja cijelog pogona, a sve je nade u oporavak brijunskog gospodarstva polagao u takav oblik turističke ponude. Investicije je usmjerio u razvoj sportskih aktivnosti, pa je u namjeri da privuče novu klijentelu, već ranih 1920-ih započeo s uređivanjem golf igrališta. Prema mišljenju dr. Lenza “zdrav i aristokratski” sport bio je vrlo dobro prihvaćen. Igralište je uređeno na izuzetno atraktivnom terenu, na kojem je bilo moguće igrati cijele godine – umjesto travnatih greenova izvedeni su pješčani. Brijuni su tako postali popularni među Britancima i Amerikancima, pa je novi vlasnik otvorio ured u Londonu, dok je stalno mjesto okupljanja brijunskih golfera u Americi bilo u njujorškom hotelu St. Mortiz. Na otoku se godišnje održavalo i do stotinjak susreta, a u svakom je sudjelovalo otprilike dvadesetak natjecatelja (kao npr. 1932). I brijunskoj djeci je golf pružio mogućnost zarade – nosila su palice i skupljala loptice.

Brijunsko golf igralište bilo je dovršeno već krajem 1922. godine. Prvi turnir održan je 21. ožujka 1923. godine, o čemu svjedoči tadašnji pulski dnevni list. Za teren se tvrdilo da je jedan od najvećih u Europi. Prema novim saznanjima pretpostavlja se da je brijunsko igralište prvi golf resort u svijetu. Tadašnji teren je svakako bio specifičan, osim klimatski i pozicijski (mediteranska destinacija u “Mitteleuropi”), tako je bio specifičan i po renomeu. Naime, premda se na njemu nisu održavala europska prvenstva, iščitavajući novine i žurnale toga doba, stječe se dojam da je teren bio vrlo prepoznatljiv i cijenjen, kako među golf prvacima toga doba, tako i među uglednicima. Na teren su, osim vrhunskih golfera, rado dolazili i pripadnici europske aristokracije, najcjenjeniji industrijalci i umjetnici. Tada se na brijunskom igralištu odigravalo i do 50-ak turnira godišnje, a sve bi završavalo novogodišnjim balom i svečanom večerom uz podijele pokala za najbolje igrače.

Igralište je u razdoblju od 1923. do 1939. godine redizajnirano četiri puta. Najveće promjene samog lay-outa (rasporeda rupa) zamijećene su u redizajnu iz 1933. godine. Za te, najveće promjene provedene 1932./33., zaslužni su engleski i američki golf arhitekti Tom Simpson (1877. — 1964.) i Georg C. Thomas (1873. — 1932.). Stoga možemo reći da su upravo te izmjene, pod vodstvom perjanica “zlatnog doba” golf arhitekture, najznačajnije u cijeloj povijesti brijunskog igrališta. Prva faza rekonstrukcije starog igrališta ostvarila se 1991. godine, kada je grupa studenata Fakulteta za fizičku kulturu u Zagrebu, zajedno sa stručnim suradnicima iz Nacionalnog Parka Brijuni, obnovila devet rupa starog igrališta. Vođeni starim nacrtima rekonstruirali su devet rupa. Time je golf vraćen na otok nakon gotovo 50 godina. Od tada pa sve do danas, brijunsko igralište privlači sve veći broj zaljubljenika u taj sport. Godišnje se organizira i do 10-ak turnira. Kako se iz godine i godinu registrirao sve veći broj stranih i domaćih golfera, 2007. godine rekonstruiralo se svih 18 rupa zajedno sa golf kućicom.

(Izvor: Damir Ritoša: “Golf na Brijunima”, vlastita naklada, Pula, 2003.)

www.np-brijuni.hr

X
Skip to content