Podijeli

Na Brijunima otkrivena nova vrsta gljive – brijunska cjepača (Inocybe brijunica sp. nov.)

Stručni skup pod nazivom „Nepoznato u poznatom – jedinstveni nalazi i nove vrste“ održan je u utorak, 12. listopada u kongresnoj dvorani hotela Neptun na Velikom Brijunu, u organizaciji Javne ustanove Nacionalni park Brijuni.

„Imamo rijetko zadovoljstvo prezentirati otkriće nove vrste, upravo u zaštićenom području. Kad govorimo o novoj vrsti onda je to nova vrsta u svijetu, prvi put otkrivena istraživanjem kolega s Instituta Ruđer Bošković, Armina Mešića, Zdenka Tkalčeca i suradnika, ali upravo u našem zaštićenom području na što smo izuzetno ponosni. Budući da sam slučajnošću po struci upravo fitopatolog i mikolog, ne mogu sakriti ni osobno zadovoljstvo da je upravo ova nova vrsta Inocybe brijunica, vrsta ektomikorizne gljive,“ rekao je u pozdravnom govoru v.d. ravnatelja JU NP Brijuni dr. sc. Marno Milotić.

Prva nova vrsta gljive za znanost, proizašla iz terenskih istraživanja tijekom jeseni 2016. godine u Nacionalnom parku Brijuni je brijunska cjepača Inocybe brijunica.

Općenito o dugoj povijesti prirodoslovnih istraživanja na području Nacionalnog parka Brijuni govorio je stručni voditelj Sandro Dujmović. Veliki iskorak u istraživanju bioraznolikosti zbio se u proteklih godinu dana provođenjem čak nekoliko projekata koji su se metodološki bazirali na modernim molekularnim metodama analize DNA. Upravo takav pristup, tek u povojima u našim zaštićenim dijelovima prirode, pospješuje utvrđivanje mikroskopski sitnih, morfološki složenih ili međusobno sličnih vrsta. Također, pomoću genetskog materijala vrsta moguće je bez obzira na stadij životnog ciklusa jedinke utvrditi njezin identitet, te mjesto koje zauzima u razvojnom stablu života. Za razliku od tradicionalnih, rutinskih istraživanja, genskom identifikacijom u pravilu se utvrđuje veći broj vrsta i otvara se prostor i za otkrivanje za znanost dosad potpuno nepoznatih životnih oblika.

Svakako najznačajniji rezultat je proizašao iz suradnje sa znanstvenicima iz Instituta Ruđer Bošković, na čelu s dr. sc. Arminom Mešićem koji je sa suradnicima opisao novu vrstu za znanost i počastio je imenom slavnog otočja. On je na skupu predstavio ključnu ulogu gljiva u ekosustavima, izazove u njihovom istraživanju i posebno se osvrnuo na pronalazak brijunske cjepače. O gljivama je govorio i dr. sc. Željko Zgrablić (Jana Nature Company) koji je po prvi puta na otoku Veliki Brijun i u Hrvatskoj primijenio molekularne metode sekvenciranja nove generacije (NGS) u istraživanju uzoraka tla kako bi ustanovio sastav zajednice gljiva na ovom području te se željno iščekuju rezultati koji bi mogli baciti novo svjetlo na bioraznolikost otoka. Ovakav pristup uz pomoć europskog novca i Interreg Med projekta MPA NETWORKS omogućio je i nove uvide u morsku bioraznolikost. „Primjena naprednih molekularnih metoda u istraživanju morske bioraznolikosti“ bila je tema predavanja dr. sc. Ane Baričević iz Centra za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković, a faunistička inventarizacija podmorja NP Brijuni dr. sc. Rolanda Melzera iz Centra za geobiologiju i istraživanje bioraznolikosti munchenskog Sveučilišta Ludwig-Maximilian. O istraživanju i monitoringu šišmiša u NP Brijuni izlagala je biologinja Mirna Mazija iz udruge za zaštitu šišmiša Tragus, a o inventarizaciji flore Brijunskih otoka izv. prof. dr. sc. Sandro Bogdanović s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

VIŠE INFORMACIJA:

O novootkrivenoj vrsti gljive na Brijunima u svom predavanju „Važnost istraživanja bioraznolikosti gljiva u zaštićenim područjima Hrvatske“ govorio je dr. sc. Armin Mešić (Institut Ruđer Bošković, Zagreb).

Istraživanja bioraznolikosti gljiva u Nacionalnom parku Brijuni, na otocima Veliki i Mali Brijun, do danas su provedena u četiri navrata (2014., 2015. i 2016. godini, listopad i studeni te 2020. godine – istraživan je samo odjeljak Basidiomycota). Prije ovoga, jedina dva nalaza bila su iz 1971. godine. Pronađeno je ukupno 784 nalaza gljiva, 163 vrste gljiva te 17 novih vrsta za bioraznolikost Hrvatske. Prva nova vrsta gljive za znanost s područja Nacionalnog parka Brijuni pronađena tijekom terenskih istraživanja tijekom 2016. godine je Inocybe brijunica, hrv. naziv brijunska cjepača (pripada odjeljku Basidiomycota).

U znanstvenom članku u prestižnom međunarodnom znanstvenom časopisu Journal of Fungi prva nova vrsta gljiva za znanost iz Nacionalnog parka Brijuni znanstveno je opisana i javnosti prezentirana u članku „Inocybe brijunica sp.nov., A New Ectomycorrhizal Fungus from Mediterraneran Croatia Revealed by Morphology and Multilocus Phylogenetic Analysis“ kojem su autori Armin Mešić, Danny Haelewaters, Zdenko Tkalčec, Jingyu Liu, Ivana Kušan, M. Catherine Aime i Ana Pošta.

Istraživanje bioraznolikosti gljiva u zaštićenim područjima, kao što je NP Brijuni, ima veliku važnost jer, prema nekim recentnim procjenama, oko 200 vrsta živih organizama izumire svakodnevno, većinom kao posljedica ljudskog utjecaja (što je 100-1.000 puta više nego prirodna stopa izumiranja). Usto, zaštićena područja obuhvaćaju najbolje razvijene i očuvane tipove staništa na području svake države, a bioraznolikost u zaštićenim područjima je u pravilu i najveća. Ovaj tip istraživanja osim što znatno doprinosi znanosti kroz pronalazak novih vrsta gljiva, služi i u svrhu povećanja kvalitete upravljanja zaštićenim područjima te poboljšanja turističke ponude budući da sve zahtjevniji posjetitelji traže nove sadržaje, poput izgradnje poučnih staza i centara za posjetitelje.

Istraživački projekt Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ) “Unapređenje usluga šumskih ekosustava Hrvatske kroz vrednovanje bioraznolikosti gljiva temeljenoj na DNA barkodiranju” (2018.-2022.) obuhvaća istraživanje usluga ekosustava – dobrobiti koje ljudi koriste iz procesa koji se događaju prilikom funkcioniranja ekosustava, posebno vezano na utjecaj gljiva na usluge šumskih ekosustava: pozitivan (ekološka uloga, jestive vrste, turizam – tartufi) ili negativan (invazivne vrste, patogeni itd.).

Cilj HRZZ projekta ForFungiDNA je istražiti biološku raznolikost gljiva u šumama Hrvatske, uz pomoć metoda DNA barkodiranja te analizirati njen utjecaj na usluge šumskih ekosustava. Specifični ciljevi istraživanja su: istražiti biološku raznolikost prioritetnih skupina nadzemnih gljiva iz odjeljka Basidiomycota, istražiti biološku raznolikost prioritetnih skupina nadzemnih gljiva iz odjeljka Ascomycota, istražiti biološku raznolikost podzemnih vrsta gljiva, odrediti DNA barkodove za najmanje 1.500 uzoraka gljiva (GenBank i BOLD) te analizirati utjecaj gljivljih vrsta na usluge šumskih ekosustava u Hrvatskoj.

Gljive (Fungi) zasebno su carstvo živih organizama, razmnožavaju se i rasprostiru uz pomoć spora. Gotovo sve vrste sastoje se od višestaničnog, nitastog, razgranatog tijela – micelij. Većina vrsta razvija plodišta – složene organe za proizvodnju spora (razvijaju se samo povremeno, a nekih godina mogu i izostati). Trenutno je znanstveno poznato oko 150.000 vrsta, a samo 15.000 vrsta producira plodišta vidljiva golim okom – makrogljive (makromiceti). Prepostavljen ukupan broj vrsta je 2,2 do 3,8 milijuna. U Hrvatskoj živi oko 25.000 vrsta gljiva, a do sada je zabilježeno tek oko 5.000 vrsta (25%).

Gljive imaju ključnu ulogu u kruženju tvari u ekosustavima. Ovisno o strategijama kojima pribavljaju hranidbene tvari gljive se dijele na saprotrofe – razgrađuju mrtvu organsku tvar i utječu na kruženje ugljika i drugih biogenih elemenata u biosferi; simbionte – u obostrano su korisnoj vezi s biljkama (mikoriza), zelenim algama ili cijanobakterijama (lišaji), te životinjama (npr. termiti), parazite – na biljkama, životinjama, drugim gljivama ili ljudima i predatore – hvataju mikroskopske životinje i praživotinje (Protozoa). Traženje i pronalaženje plodišta gljiva na terenu ključno je prilikom istraživanja bioraznolikosti gljiva, nakon čega slijedi bilježenje osnovnih podataka o nalazima, fotografiranje plodišta koja će biti uzorkovana, uzorkovanje plodišta, opisivanje uzoraka u laboratoriju (makroskopskih i mikroskopskih značajki), konzerviranje uzoraka sušenjem, identifikacija (određivanje) uzoraka uz pomoć literature i svjetlosnog mikroskopa te pohranjivanje podataka u kompjutersku bazu podataka te uzoraka plodišta u mikološku zbirku.

Taksonomija gljiva bavi se identifikacijom, klasifikacijom i imenovanjem različitih taksonomskih kategorija (osnovna – vrsta). Tradicionalno se zasniva na makroskopskim i mikroskopskim značajkama plodišta gljiva. Integrativna taksonomija kombinira različite tipove taksonomskih značajki (morfološke, ekološke, molekularne, fiziološke itd.). Kriptičke vrste morfološki je teško ili nemoguće međusobno razlikovati što stvara problem prilikom njihove identifikacije, daljnjih istraživanja i primjene u različitim ljudskim djelatnostima (npr. medicina, farmacija, poljoprivreda, šumarstvo itd.). Poteškoće tijekom istraživanja bioraznolikosti gljiva odnose se na činjenicu da se taksonomija gljiva uglavnom temelji na značajkama plodišta, te ih je zato nužno pronaći, zatim tu su bitni i kratkotrajnost te nepravilnost pojavljivanja plodišta potencirano klimatskim promjenama koje uzrokuju često ekstremne i nepovoljne uvjete na staništu). Ove posebnosti istraživanja bioraznolikosti gljiva ukazuju na nužnost njihovih intenzivnih višegodišnjih istraživanja, što je dodatno potencirano nemogućnošću identifikacije vrsta na terenu (postoji potreba uzorkovanja plodišta te mikroskopskih i molekularnih analiza) te brzim gubitkom morfoloških svojstava plodišta nakon uzorkovanja.

(Foto: Armin Mešić)

X
Skip to content