Mornarički park

Prvi gradski park podignut je 1863. godine. Smješten je između današnje Arsenalske, Rizzijeve i Besenghijeve ulice. Njegova je površina oko 12.000 m2 i pravilnog je pravokutnog oblika. Staze su tucaničke i pokrivaju više od trećine ukupne površine parka. Godine 1876. na najvećoj središnjoj rundeli postavljen je nekoliko metara visok mramorni stup u čast vojvode Maksimilijana, vrhunskog zapovjednika ratne mornarice, inače brata Franje Josipa I. te se u to doba park i nazivao Maksimilijanovim. Do 1914. godine u njemu su bili zasađeni primjerci 63 biljne vrste koji su dopremani brodovima sa svih strana svijeta. Neki od njih su živi i lijepi i danas.

Kada je Pula pala pod talijansku vlast, park je promijenio ime u Mornarički, a 1919. godine spomenik Maksimilijanu prenesen je u Veneciju. U doba Italije svaka je zasađena biljka imala naziv na latinskom, njemačkom i narodnom jeziku, a 1956. godine svi su nazivi obnovljeni na talijanskom i hrvatskom. Tada je park i prozvan Botaničkim. Danas se u njemu razvija 40-ak biljnih vrsta.

Posebno je zanimljiva i vrijedna skupina egzotičnog obalnog mamutovca (Sequoia sempervirens). Ima vitko, visoko deblo i vrlo neobičnu koru debelu i do 30 cm, koja je na pritisak mekana i ljušti se u trakama, te štiti kambij od požara. »ešeri su mali, a iglice mekane. Mamutovac potječe s obale Tihog oceana i Kalifornije, a u prirodnom okruženju može doseći visinu i do 100 m pa spada među najviše četinjače te se, uz eukaliptuse, ubraja u prave zelene gigante.

Prekrasni i lijepo očuvani primjerci pinije (Pinus pinea) predstavljaju zanimljivost ne samo zbog svojih ukusnih i jestivih sjemenki – pinjola već i zbog izrazito pravilne kišobranaste krošnje u starijih stabala i duboko izbrazdane crvenkastosmeđe kore koja se odlupljuje u debelim pločama. »ešeri su debeli i veliki te sjemenke u njima dozrijevaju ujesen druge godine, a češeri se raspucavaju u proljeće treće godine. Sjemenkice su vrlo ukusne sirove, ali i prepržene te su čest dodatak raznim umacima gastronomskih delicija.