Park Valerija

Nastao je kao posljedica širenja parkovnog zelenila prema amfiteatru u razdoblju od 1890. do 1893. godine i bio je vrhunac parkovne umjetnosti toga doba u Puli. Sredstva za podizanje parka osigurana su Općinskom odlukom 1890. godine o izdvajanju po 2.000 forinti tijekom tri godine, a u spomen na kraljicu Valeriju dano mu je njeno ime.

Park je trokutastog oblika, a smješten je ispod same antičke ljepotice Arene. Bio je i ostao odredište svih posjetitelja. Cijeli je park bio zbirka topijarno šišanih geometrijskih oblika (kugle, kvadrati, stošci, polukugle) za što su korištene vrste koje se mogu lijepo oblikovati kao npr. lovor, bekovina, šimšir, kalina. Staze su u ovom parku, za razliku od prethodnih, pravilne i pod pravim kutom. Središnji motiv bio je vodoskok u kojem je 1897. godine postavljen mjedeni kip Amora. Uklonjeni su nakon nekoliko godina, a na njihovo je mjesto 1904. godine postavljen spomenik austrijskoj carici Elizabeti. Srušen je i uklonjen 1934. godine da bi 1940. na njegovo mjesto bila postavljena rimska vučica s Romulom i Remom. Nakon Drugog svjetskog rata, talijanske su ga vlasti odnijele, a na njegovo je mjesto 1953. godine postavljen spomenik Mornaru posvećen pobuni mornara 1918. godine, ali je i on 1995. godine maknut. Za talijanske vladavine park je nosio ime princa Umberta.

Biljne vrste sađene u ovom parku bile su slične onima na Monte Zaru. Tu se mogu naći cedrovi, čempresi, juka, velika i mala žumara, lovor, oleandar, tisa i bekovina.

Tisa (Taxus baccata) je zaštićena biljna vrsta u Hrvatskoj, stoga je pravo blago imati ovako lijepo razvijene primjerke u parkovnoj baštini. Sve je na njoj otrovno osim dekorativnog crvenkastog ovoja oko ploda. Na jednoj biljci nalaze se ili muški ili ženski cvjetovi, pa u blizini moramo imati primjerke oba spola ukoliko želimo dobiti lijepe plodove. Tisa dobro podnosi orezivanje, zahvalna je za oblikovanje i formiranje raznoraznih oblika, a odlično podnosi gradske uvjete. I ovdje, kao u Mornaričkom parku, nalazimo prelijepe primjerke obalnog mamutovca, egzote koja zasigurno ne može ostaviti ravnodušnim nijednog posjetitelja parka.

Obični ili mediteranski čempres (Cupressus sempervirens) je vrsta koja je zastupljena u gotovo svim pulskim parkovima. Nalazimo ga u dvije forme, vodoravnoj i izrazito piramidalnoj, koja se koristi kao vertikala pri oblikovanju parkova. Poznato je da su još stari Grci i Rimljani koristili grane čempresa u svojim domovima za dezinfekciju prostora. Osim toga, njegovo eterično ulje dobro je za jačanje imunološkog sustava, pozitivno utječe na probleme dišnih puteva i cirkulacije te ima izuzetno umirujuće djelovanje.

Juka (Yucca gloriosa) je izvorno vrsta sjeverne i srednje Amerike. Svojim velikim, bijelim uspravnim cvjetovima već u kasnu zimu privlači pozornost.
Danas, kao i prije stotinu godina, u ovom parku prevladavaju grmovi lovora koji su vještim vrtlarskim škarama oblikovani u razne forme. Lovor (Laurus nobilis) je tipična vrsta za ovo podneblje, a prirodno raste na prijelazu sredozemnih i polusredozemnih šuma. Cvjeta vrlo bujno u žutim grozdovima, a lišće, drvo i plod obiluju eteričnim uljem. Stoga je vrijedno imati ga u blizini zbog terapeutskog učinka kod bolesti dišnih putova, a dezodoriranjem zraka eteričnim uljem može se spriječiti infekcija. Osim toga, nezaobilazan je začin u mediteranskim jelima kojima daje prepoznatljiv gušt. Staro je vjerovanje da drvo lovora štiti od munje, zla i zaraznih bolesti te se stoga često sadio u blizini kuća. Također, lovorova grančica je od davnina simbol vojne slave, ali i uskrsnuća pa su lovorove vijence stari Rimljani vješali na vrata za doček Nove godine.

X
Skip to content