Podjeli

I oni su Puležani

Tritisućljetnu Pulu posjetilo je kroz njenu povijest mnogo poznatih osoba. Od Dantea Alighierija, Michelangela Buonarrotija, Napoleona, Jamesa Joycea, pa do Elizabeth Taylor, Sofije Loren, Richarda Burtona, Nastassje Kinsky, Stinga, Luciana Pavarottija, Jose Carrerasa, Andree Boccelli, Placida Domingo, Paca de Lucia… i zaista mnogih drugih. No Pula se ponosi i s nekoliko vrlo značajnih ljudi koji su u našem gradu rođeni, iako neki od njih i nisu dugo tu obitavali. U narednim retcima pročitajte nešto o njima.

Alida Valli

Alida Valli, punim imenom Alida Maria Laura von Altenburger rođena je u Puli 1921. godine, s petnaest godina otišla je u Rim, gdje je pohađala, školu za filmske umjetnike i redatelje.

Značaj Alide Valli najbolje oslikavaju rečenice izgovorene 2006. kada je preminula. Ured gradonačelnika Rima Waltera Veltronija objavljujući njenu smrt tada je kazao kako je talijanski film izgubio jednu od svojih najizražajnijih i najupadljivijih lica. O smrti Alide Valli u svom obraćanju govorio je i predsjednik Italije, Carlo Azgelio Ciampi  rekavši kako je njeno preminuće težak gubitak za kino, kazalište i talijansku kulturu.

Valli je glumila u brojnim komedijama, pokazala svoj dramski talent u filmu Marija Soldatija “Picolo mondo antico”. Glumila je i u Hitchcockovom filmu. Radila je s Viscontijem, Franjuom, Pasolinijem, Bertoluccijem, Argentom….

Ime poznate glumice, rodom Puljanke danas nosi nedavno obnovljeno gradsko kino. Zove se jednostavno Kino Valli – filmskoj divi u čast.

Sergio Endrigo

Jedan od naj poznatijih talijanskih kantautora, čije se pjesme i danas pet godina nakon njegove smrti vrte na talijanskim radio postajama, Sergio Endrigo rođen je u Puli 1933. godine. Sin je Romea Endriga, pulskog klesara i samoukog slikara i kipara čiji brojni radovi još danas ukrašavaju razna mjesta Pule, i majke Claudije Smareglia. Na svojim službenim stranicama Sregio Endrigo priča kako je radove svog oca od kojih se mnogi nalaze i na pulskom groblju pogledao još 1963. godine kada je svratio u Pulu sa svojom suprugom.

Sa 14 godina Sergio zajedno s majkom napušta Pulu i seli u Italiju. Putovanje na brodu “Toskana” opjevao je u svojoj popularnoj skladbi “L’ arca dio Noe”, a nostalgiju za svojim rodnim gradom pokazao je i u pjesmi “Scende la notte”.

Sergio Endrigo jedan je od pionira moderne talijanske kancone, svjetski je poznati kantautor i šansonjer koji je imao velik utjecaj na Arsena Dedića. Zahvaljujući njemu 1990. godine još je jednom posjetio Pulu.

Skulptura Noina arca postavljena u pulskom parku nadomak Arene podsjeća da je u našem gradu rođen veliki glazbenik, dobitnik mnogih nagrada na popularnom Sanremu.

Antonio Smareglia

Veliki istarski skladatelj Antonio Smareglia rodio se u Puli 1854. godine u kući blizu Foruma. Tada se ulica zvala Via Nettuno, a danas je to Augustov prolaz 3. Godine 2004. u kući je otvorena spomen soba skladatelja.

Mada je proputovao niz zamalja Smareglia nije nikada zaboravio Istru te se uvijek vraćao na rodnu grudu, kako u Pulu tako u Vodnjan od kuda je bio njegov otac, ili u Fažanu u jednu vilu koje danas više nema. Vilu je nazvao Oceanija po svojoj poznatoj operi.

Njegova djela izvodila su se u Milanu, Parizu, New Yorku, Dresdenu, Trstu, Veneciji, Beču, Pragu , Novari, Torinu, Rimu, Ljubljani, Udinama… i naravno u kazalištima u Hrvatskoj.

Antonio Smaregila umro je 1929.godine.

Antun Motika

Antun Motika, jedan od najvažnijih hrvatskih slikara, koji je 1992. umro u Zagrebu u 90. godini, rođen je 1902. u Puli u obitelji vinara. Njegova majka pridavala je veliku pozornost obrazovanju svoje djece. Obitelj se puno selila tako da se školovao na tri jezika nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije – njemačkom, hrvatskom i talijanskom, među ostalim i u čuvenoj pazinskoj gimnaziji. Kolege su ga već tamo zvali Il Pitore jer je crtao, radio stripove i eksperimentirao. Kad su se 1919. preselili na Sušak, počeo se ozbiljnije baviti kiparstvom i slikarstvom u ateljeu Rudolfa Matkovića.

Početkom tridesetih otišao je u Pariz gdje je došao u doticaj s Picassom i Matissom. Neko je vrijeme živio u ateljeu sa Željkom Hegedušićem, Edom Kovačevićem i Vanjom Radaušem. Kasnije je u svojim zabilješkama često spominjao kako je Picassov način rada ostavio traga na njegove studije i skulpture.

Godine 2006. Motikini nasljednici darovali su njegovu ostavštinu Puli. U očekivanju stalnog smještaja, odnosno galerijskog prostora, djela Antuna Motike predstavljaju se u odabranim ciklusima u Gradskoj galeriji u Kandlerovoj.